PRAGMATIZAM I KUKAVIČLUK

Sve češće u medijima se pojavljuju predstavnici političke vlasti koji su zagovornici provođenja reformi, a u cilju pristupanja NATO-paktu. Ovu svoju namjeru opravdavaju sa tezama „o ulasku u krug velikih naroda“ i nekom predpostavljenom sigurnošću. Ali nikako da pojasne koji su to narodi veliki i šta jedan narod čini „velikim“. Ako je mjerilo „veličine“ broj bojevih glava, nabudženi tenkovi i steroidni vojnici koji poziraju kraj zarobljenih civila, a ne kultura jednog naroda, njegova slobodarska tradicija, nekolonijalna istorija, onda je zasigurno svakom onom ko misli svojom glavom, i u svom duhovnom sklopu gaji ljudske osjećaje, mnogo ljepše biti pripadnik malog i beznačajnog naroda.

Da bi se ova nametnuta dilema mogla efikasno razriješiti, potrebno joj je pristupiti sa argumentima koji idu u prilog pristupanju i sa argumentima koji negiraju produktivnost takvog pristupanja, odnosno, da se pruži mogućnost da se čuju obe strane. I pored deklarativnog zalaganja za demokratske odnose u društvu i pružanja mogućnosti da se čuje svačiji glas, ova pristupna misija NATO-u se predstavlja kao imperativ, bez opcije da se pripadnici tog malog i beznačajnog naroda opredjele za ili protiv. Domaća estradna politička scena se u svojim uzvišenim krugovim odlučila za pristup i to ima tako da bude, jer ako smo za „ZA“, biće donacija, biće svečanih ručkova i koje-kakvih doručaka zahvalnosti, a oni će biti napokon veliki i priznati kao donosioci svjetlosne baklje u mračne odaje balkanskih, pomrčenih umova.

Međutim, kako u građanskoj svijesti ima više demokratskog logosa, nego u svim diplomama i fiokama velelepnih predstavničkih institucija, pružena je mogućnost velmožama da nam objasne zašto je to dobro za nas i kako oni ta pregnuća priključenja isključivo radi svog naroda čine, nesebično žrtvujući svoju energiju i povjerenu im vlast.

„Bićete u društvu demokratskog svijeta“, zajapureno nam govore, ostavljajući nama da proniknemo u suštinu demokratije koju mi nemamo ili je još uvijek nismo vidjeli. Da, demokratije! To je vjerovatno bacanje bombi na tamo neku daleku zemlju i istresanje nagomilanog radioaktivnog otpada. Sad nam je mnogo jasnije!

Demokratija je kao komunalno preduzeće, odnose smeće iz našeg dvorišta i istovaraju ga daleko, sasvim nebitno gdje, samo neka je nama čisto. Pa ta demokratija i ne zvuči tako loše, još da nam kažu koliki je iznos komunalne takse pa da pristupamo, odmah.

To nije sve, ima još benefita koje ćemo osjetiti. „Bićete sigurni, niko vas neće smjeti napadati“ zbore oni. Pa ko nas to napada sem njih? Ako budemo sa njima, mi ćemo napadati one koji neće sa njima. Mi ćemo ubijati djecu dok na nošama vrše nuždu. Samo je bitno da, kao do sad, to ne budu naša djeca, to će biti nečija tuđa djeca, naša će biti sigurna.

Pristupamo odmah!

„Dobićete najmodernije naoružanje.“ Da, upravo nam to treba. Šta će nam škole i muzeji, oružje vi nama dajte! Učiti se može i u štali i na livadi ali neprijatelja treba ubiti modernim, savremenim oružjem, drugačije nije humano.

Pristupamo odmah!

Nakon pristupanja, doće do izgradnje moćne infrastrukture u našoj zemlji. Tek sad nam postaje jasno zbog čega su oni rušili naše mostove i televizijske tornjeve. Nisu bili vođeni destruktivnim motivima, kako smo to mislili, već su nam mostovi bili stari i trebalo ih je srušiti iz bezbjedonosnih razloga, a televizijske tornjeve je trebalo zamjeniti novim kako bi imali kvalitetniju sliku i ton. Da nije bilo te inicijative sa njihove strane, još bi hodali propalim ćuprijama i gledali snijeg na televiziji.

Pristupamo odmah!

„Biće kapitalnih ulaganja u našu privredu, nagovorićemo strane investitore da nam daju sredstva“ govore nam sa blještavih govornica. Opet nam postaje jasnije i odbacujemo svoje dotadašnje zablude. Pa mi nismo birali ove predstavnike da kao dobri domaćini vode našu zemlju, mi smo birali ljude sa njegovanim rukama, rukama koje treba da izgledaju lijepo dok ispružene čekaju milostinju. Ovo znači da mi ništa nećemo morati raditi, a sve ćemo imati, a ako nam šta ushvali samo pošaljemo našu delegaciju u inostranstvo i oni nam to donesu. Nije loše!

Pristupamo odmah!

Dođe vrijeme da rezimiramo. Da odlučimo. Da kažemo za ili protiv.

Ja bih rekao protiv, ali me strah da ne budem retrogradan, da ne budem lokal patriota, da ne budem kočnica sveopštem napretku. Želim da kažem da nas ucijenjuju, ali ucijeniše me, pa ne rekoh. Hoću da se zalažem za ljubav, a ne ubijanje. Objasniše mi da je ovo doba neokapitalizma i da za ljubav trenutno nema vremena. Pitam „Zar nije ljepše da nam djeca odrastaju neopterećena i da uživaju u radostima života?“. Rekoše mi da neko i pušku mora nositi. Pitam „Zašto sva ta sredstva ne uložite u izgradnju mira i pomoći siromašnima kako bi nam svima na svijetu bilo bolje?“. Grubo mi odgovoriše „Pa ako ne bude sirotinje ko će biti bogat, a o miru mi odlučujemo i stanje mira je u današnjim uslovima neprihvatljivo“. Zadnjim naporima izustim da mi nismo takvi kao oni i da imamo dušu. „Dušu, šta je to duša?“.

Pristupamo odmah!

Advertisements

KRVAVI OSMJEH NA „KRVAVU BAJKU“ (pismo njemačkog diplomate)

Ne, dragi moji … kako vam ono biješe ime, ah da… Srbi!

Niste Vi još spremni, niste dovoljno sazreli da budete u probranom društvu evropskih naroda. Evidentno je da se trudite, ali ne dovoljno, morate da se ponižavate bolje, dostojanstvenije! Prevashodno trebate da zaboravite ono što ste učili ili čega se sjećate, nama je svejedno, bitno nam je da u vašim ruralnim glavama ostane prazan prostor kako bi ga osveštali svježom evropskom, diplomatskom mišlju!

Spreman sam da Vam pomognem! Nesebično ću se predati misiji kako bi vam bilo bolje, i uz zajednički napor ubrzo bi trebali biti srećni u poniženju i veseli u neznanju!

Međutim, prije svega insistiram da mi se izvinete, ako kojim slučajem budete pitali zbog čega, prekinuću sa vama svaki daljni kontakt!

Žao mi vas je, pa ću vam ipak otkriti zašto očekujem izvinjenje!

Istina je da smo u Kragujevcu pobili đake, nekoliko hiljada, znam da su djeca, ali vi ste krivi, vi ste nas izazvali, jer otkud vama pravo da pričate o slobodi, ma otkud vam pravo da pričate o bilo čemu, pa niste vi nacija, nacija smo mi i slični nama!

Da ne dužim, očekujem lijepo sročeno izvinjenje, jer me strpljenje već izdaje!

POTPIS:

NOSILAC VJEKOVNE CIVILIZACIJSKE DOKTRINE